Imate muškarca i imate ženu. I imate brak. Imate i muškarčev posao koji oduzima muškarcu previše vremena i energije, koje očekuje nadoknaditi kod kuće. No to ne očekuje i njegova žena koja ne želi provesti svoje slobodno vrijeme kao bedinerica svoga muža. Bez obzira da li se radi o ženi koja cijeli dan provede u kući, ili, odnosno, pogotovo u tom slučaju, ako dio svog dana provodi na poslu. Tada dolazi do problema, koji, ako pratimo TV ili novine često završavaju nasiljem – nerijetko ubojstvima.
Dok nas smrt ne rastavi djelo je jednog od najpoznatijih talijanskih humorista Antonia Amurria, vjerojatno najpoznatijeg po svojoj radio-emisiji na RAI-u. Ovaj satrirični i crnohumorni komad bavi se karikaturama bračnih parova, gdje su njihove mane i nedostatci dovedeni do pretjeranosti, očekujući pritom da publika prepozna opća mjesta svoje vlastite bračne svakodnevnice, koja, nadamo se ne završavaju ipak nasiljem i ubojstvima. Jer, kako optimistično govori redatelj ove predstave Robert Raponja 'bračna ljubav je kao gušterov rep: odsiječeš komad, on opet naraste, odsiječeš opet, on naraste opet... Te je tako, uz svu pretrpljenu bol, rep opet čitav i svi na broju...’
Glavne uloge, odnosno nemirni bračni par tumače Jasna Palić Picukarić i Željko Koenigsknecht, koji je, kako sam tvrdi na Kerempuhovim stranicama, zbog velike količine konzumiranih brakova mogao lako razumjeti ovu britku satiru koja ni u kojem slučaju ne napada niti jedno od bračnih supružnika, pa se tako i s vlastitim iskustvima pridružio kao koautor ove predstave.
Jedan odgovor
Napuhavanjem svakodnevnih nesuglasica jednog bračnog para umjesto “britke satire” doživio sam dosadnu i nevjerojatno napornu predstavu.
Vrlo razočaravajuće jer ovi glumci odrađuju bez problema puno zahtjevnije uloge.
Redatelj? Scenarij? Glumci? Ne znam tko je kriv…no očekivao sam puno, puno više.